U svojoj trinaestoj godini čini prve glazbene korake dopunjujući solfeggio kod maestra Marinka Lukasa, satovima za klarinet. Njegov talent, međutim, nagoni ga da već s petnaest godina kao tenor pjeva u vokalnom kvintetu Mali kanti, koji je osnovan u Trogiru s ciljem izvođenja malih glazbenih formi 15. i 16. stoljeća: villanela, frotolla, itd.
Od 1972. započinje njegovo druženje s Klapom Trogir, uz koju će se uzdizati sve do početka njegove samostalne karijere. Započevši klapski angažman kao prvi tenor, ubrzo će se razviti u tenora solistu, nastupajući s klapom, kao vokalnom pratnjom, diljem Europe. Kroz klapsko pjevanje intenzivno surađuje s vrsnim pedagozima i glazbenicima poput Lj. Stipišića, J. Veršića, E. Tudora, S. Bombardellija, N. Žlicara, D. Tambače, L. Voltolinija, N. Buble, J. Čalete, i niza drugih eklatantnih imena glazbene scene.
Pjevajući uz klapu, istodobno pohađa glazbenu školu Josip Hatze u Splitu, na odjelu solo pjevanja kod prof. Branke Ristić, koju uspješno završava koncem osamdesetih godina. Već 1983. primljen je za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu, gdje slijedećih pet godina intenzivno i uspješno pjeva cjelovit operni repertoar, ne prekidajući rad u Klapi Trogir. U…
U svojoj trinaestoj godini čini prve glazbene korake dopunjujući solfeggio kod maestra Marinka Lukasa, satovima za klarinet. Njegov talent, međutim, nagoni ga da već s petnaest godina kao tenor pjeva u vokalnom kvintetu Mali kanti, koji je osnovan u Trogiru s ciljem izvođenja malih glazbenih formi 15. i 16. stoljeća: villanela, frotolla, itd.
Od 1972. započinje njegovo druženje s Klapom Trogir, uz koju će se uzdizati sve do početka njegove samostalne karijere. Započevši klapski angažman kao prvi tenor, ubrzo će se razviti u tenora solistu, nastupajući s klapom, kao vokalnom pratnjom, diljem Europe. Kroz klapsko pjevanje intenzivno surađuje s vrsnim pedagozima i glazbenicima poput Lj. Stipišića, J. Veršića, E. Tudora, S. Bombardellija, N. Žlicara, D. Tambače, L. Voltolinija, N. Buble, J. Čalete, i niza drugih eklatantnih imena glazbene scene.
Pjevajući uz klapu, istodobno pohađa glazbenu školu Josip Hatze u Splitu, na odjelu solo pjevanja kod prof. Branke Ristić, koju uspješno završava koncem osamdesetih godina. Već 1983. primljen je za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu, gdje slijedećih pet godina intenzivno i uspješno pjeva cjelovit operni repertoar, ne prekidajući rad u Klapi Trogir. U tom je razdoblju, kao asistent glavnim tenorskim ulogama, čest gost HNK-a u Zagrebu, gdje pjeva pojedine tenorske dionice. Najveće priznanje dolazi prihvaćanjem asistencije u zboru Teatra Comunalle iz Firenze, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Sei Ozave, pjeva u krugu Luciana Pavarottija.
Godine 1991. započinje razdoblje njegove karijere samostalnog pjevača zabavne glazbe, što je nažalost donijelo prekid u njegovom klapskom angažmanu, i što je još važnije, 1995. dovelo do prestanka rada čitave Klape Trogir..
Jenjavanjem ratnih zbivanja, počinje njegova bliska suradnja s N. Ninčevićem i J. Banovom, nakon čega dolazi i prvi estradni uspjeh s prvim albumon snimljenim 1993., na kojem pjeva nekoliko zapaženih hitova.
Iste godine, s pjesmom „Sićaš li se di je Lungo mare“, osvaja Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe, a već 1994. nastupa na Dori. S pjesmom „Kora kruha u vinu“ biva nominiran za jednu od prestižnih nagrada „Porin“ koju, doista, zajedno s Klapom Trogir, i dobiva kao priznanje za rad na polju njegovanja i unapređenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja, za CD Klapa Trogir.
Desetogodišnje razdoblje samostalnog djelovanja rezultiralo je brojnim uspjesima i popularizacijom njegovih pjesama, što mu je na nacionalnoj estradnoj sceni osiguralo eminentnu poziciju izvođača dosljednog u odabiru i interpretaciji glazbenog djela. U tom će periodu producirati nekoliko antologijskih izvedbi, a među njima, svakako, nenadmašne „Ribare“
2002. osobno pokreće ponovno okupljanje Klape Trogir, u času kad ona navršava četrdesetu obljetnicu djelovanja, što je obilježeno monografijom “Povratak iskonu“, autora Stanka Geića. Nakon sedmogodišnje stanke, novim okupljanjem klapa nastavlja daljnje obrade glazbenih djela iz ciklusa „Narodno blago grada Trogira“, u okrilju KUD-a Kolo. Od tada, Klapa Trogir otpočinje reproducirati sveukupni glazbeni opus, uključujući i snimku Trogirske Božićne Mise Mo. Giuseppea Bozzotija, u obradi Nikole Buble, nekadašnjeg člana Klape Trogir.
Zbog uspjelog solističkog angažmana, 2000.god. postaje članom Hrvatske glazbene unije te dobiva status slobodnog umjetnika. Pored toga, stalni je član komornog zbora samostana Benediktinki i sv. Nikole u Trogiru, prinoseći njegovanju repertoara sakralne svjetske, hrvatske, te poglavito trogirske glazbene baštine.
U lipnju 2003., u Trogiru potiče i organizira samostalni koncert Vinko i prijatelji, na kojem nastupaju i Oliver Dragojević, Klapa Trogir, klapa Tragos i, kao pratnja, grupa Delfini.
Iste godine, u kolovozu, ostvaruje i svoju ideju predstavljanja svjetskih, manje poznatih tenora, pod nazivom „Prvo međunarodno natjecanje mladih tenora“, koje će se sve do 2006. tradicionalno održavati u vrijeme ljetne pozornice grada Trogira, uz medijsku pozornost i pokroviteljstvo predsjednika RH Stipe Mesića.
Od 2006. God. nastupa sa klapom „Trogir“ u ciklusu koncerata „Ne damo te pismo naša“ koji su napunili stadion „Poljud“ i sve sportske dvorane u Hrvatskoj.
vrhunac karijere doživio je velikim koncertom „Vinko Coce i prijatelji“ 31.08.2008. na punom stadionu Poljud, u sklopu klapskih spektakala „Ne damo te pismo naša“. Koncert je zabilježen za povijest i na DVD-u.
Iznimno je popularan i u Sloveniji gdje redovno nastupa po sportskim dvoranama. U 2009. zajedno sa klapom Maslina održao je koncertnu turneju po najvećim slovenskim gradovima.
U svom opusu zabavnih pjesama zbog kojih je posebno omiljen ističu se „Vilo moja“, „Ribari“, „Mirno spavaj ružo moja“, “Kada umren umotan u bilo” itd.
Preminuo je 27. listopada 2013. u KBC Split.
DISKOGRAFIJA:
- 1993. MIRNO SPAVAJ RUŽO MOJA – CR
- 1995. MAMA, ADIO – CR
- 1998. LJUBAV JE KA I CVIT – CR
- 1999. OKRUK SELO – CR
- 2000. DALMACIJA,MORE, JA I TI – (Orfej)
- 2001.RIBARSKA NOĆ – CR
- 2002. ANE, JEL’ TE BACA – CR
- 2003. ODRIŠI MI DUŠU – CR
- 2004. SOUNDS OF DALMATIA MEGAMIX – CR
- 2006. MORE SINJE – (Menart)
- 2006. ZLATNA KOLEKCIJA – CR
- 2007. BOŽIĆ NA DRIDU – Vinko Coce i kvartet Sv. Ante – (Scardona)
- 2008. NAJVEĆI HITOVI – Lisinski – (Scardona)
- 2008. NA MOSTU LJUBAV – (Scardona)
- 2008 VINKO COCE I PRIJATELJI – „Ne damo te pismo naša“ – (Scardona)
- 2010. DITE SA ŠKOJA – (Scardona)
- 2013. MORSKA SVITANJA (Scardona)
