Rođen je 1961. u Zagrebu, od prvog dana Ras je okružen glazbom i glazbenicima. Uz majku Kameliju Zavrl, profesoricu klavira i kasnije, brata Aleksandra Miloševa priznatim violončelistom koji je svirao sa Zagrebačkim Solistima, Ras je bio okružen kvalitetnim zvukom, te sa lakoćom savladao klavir, klarinet i saksofon u formalnom glazbenom obrazovanju kao klinac, do trenutka kad se pojavila prva gitara u blizini. Od tada do danas gitara je njegov osnovni instrument, and “the rest is history”.
U tinejdžerskom razdoblju, poput brojnih drugih klinaca, Ras se uputio u avanturu sviranja u bendovima svih mogućih profila i smjerova. Već tada uvijek jasno definiran bluesom i jednostavnim, čistim emocijama nije se korumpirao trendovskim utjecajima.
Sa nepunih 18 godina Ras je negdje krajem ’79. postao gitaristom legendarnog „Parnog Valjka“. Njegov prepoznatljiv zvuk se čuje na albumima od “Vrućih igri” do “Uhvati ritam”, što spada u zlatno doba tadašnjeg rock’n’roll-a. Nakon punih pet godina odlazi iz „Parnog valjka“. Nastupa faza kada je kao studijski glazbenik svoj pečat ostavio na brojnim albumima snimanih 80-tih kao gitarista, autor, producent, aranžer, lista je duga.
Krajem ’80-ih osnovao svoju grupu „Ras 2va 3ri“, objavio album “Granice” i…
Rođen je 1961. u Zagrebu, od prvog dana Ras je okružen glazbom i glazbenicima. Uz majku Kameliju Zavrl, profesoricu klavira i kasnije, brata Aleksandra Miloševa priznatim violončelistom koji je svirao sa Zagrebačkim Solistima, Ras je bio okružen kvalitetnim zvukom, te sa lakoćom savladao klavir, klarinet i saksofon u formalnom glazbenom obrazovanju kao klinac, do trenutka kad se pojavila prva gitara u blizini. Od tada do danas gitara je njegov osnovni instrument, and “the rest is history”.
U tinejdžerskom razdoblju, poput brojnih drugih klinaca, Ras se uputio u avanturu sviranja u bendovima svih mogućih profila i smjerova. Već tada uvijek jasno definiran bluesom i jednostavnim, čistim emocijama nije se korumpirao trendovskim utjecajima.
Sa nepunih 18 godina Ras je negdje krajem ’79. postao gitaristom legendarnog „Parnog Valjka“. Njegov prepoznatljiv zvuk se čuje na albumima od “Vrućih igri” do “Uhvati ritam”, što spada u zlatno doba tadašnjeg rock’n’roll-a. Nakon punih pet godina odlazi iz „Parnog valjka“. Nastupa faza kada je kao studijski glazbenik svoj pečat ostavio na brojnim albumima snimanih 80-tih kao gitarista, autor, producent, aranžer, lista je duga.
Krajem ’80-ih osnovao svoju grupu „Ras 2va 3ri“, objavio album “Granice” i ponovno se popeo na pozornicu. Uslijedila je i turneja po Rusiji (’90. je to još bio CCCP). Ovdje u priču ulazi novoosnovana obitelj, i glazba nije vise apsolutni fokus. Rasovi se prioriteti mijenjaju te sa obitelji odlazi u Njemačku, gdje radi kao restaurator antiknog namještaja. No, glazba koja i dalje teče njegovim žilama ne da mu mira i Ras osniva band sa lokalnim dečkima, snima i nastupa po Baden-Wuertembergu. Pet godina je trajala ta avantura, no vraća se natrag u Hrvatsku gdje nastavlja sa restauracijom namještaja za brojne uvažene klijente, ali i sa glazbom. Okušava se na novom polju glazbenog izričaja, te postaje autorom glazbe za TV (čak radi i za Londonsku televiziju), reklame, te filmsku glazbu za “Srce nije u modi”, redatelja Branka Schmidta.
I dok su djeca još bila jako mala i imala apsolutni prioritet pred svime u Rasovom životu, a svirke i nastupi pali u drugi plan, gitare i klavir su uvijek tu negdje u blizini. Pjesme su i dalje navirale, rađale i umirale…neke ostale, a neke nestale.
To nepresušno vrelo u njemu i potreba za glazbom, Rasov je život i njegovo cijelo biće. Ni u ćemo drugom se ne osjeća tako udobno kao dok stvara i piše glazbu od koje se nikada nije toliko udaljio da joj se ne bi vratio onim istim, mladalačkim zarom kao s prvih početaka. Konačan podstreh je dobio od brojnih svojih “navijača” i prijatelja koji mu nikada nisu dali da potpuno prestane sa radom na novim pjesmama, koji su mu dali vjetar u leđa za novi let uvijek turbulentnim glazbenim nebom.
Preminuo je 2014. godine.
Ras o albumu “Sanctuary”:
Album “Sanctuary” ( Utočiste ) je rezultat svih proteklih godina sreće i veselja i tuge i suza, kojeg jako volim iz mnogih razloga, ali i zbog toga sto mi nije dozvolio da se zauvijek izgubim u zbrci svih paralelnih života.
Ovaj album je nastao u razdoblju od ljeta 2010. do proljeća 2011. a uvrštene su drage pjesme iz mladih dana, u pravom omjeru sa novim, modernijim pjesmama, nastalih u trenutku kad zna da je konačno našao jedinu stazu po kojoj želi hodati i koja vodi negdje gdje su svi koje želi da tamo budu… neko dobro mjesto. Svaki od dragih ljudi i prijatelja koji su mi pomagali da “Sanctuary” bude ovo sto je, dao je puno vise od svoga zanatskog umijeća i hladnokrvnog profesionalizma … od Zagreba do New York-a, svaki od njih dao je, bez ostatka sve sto su imali emocija i dara da dopuni moj mali bukvar običnih, svakodnevnih, i nenaplativih emocija. Bez svega toga smo samo prazne školjke, koliko god šum mora bio čaroban, kad ih stisnemo na uho.
Cista, jednostavna, emocija bez granica.. i strast u traženju one najjednostavnije, univerzalne melodije, koja će svakom cistom srcu na ovom izmučenom mjestu koje zovemo zemlja biti bliska, poznata i potrebna. Bez vreće pune trikova, bez umjetnih trepavica i plastičnih krila, bez laži i prevare… simple joy of music. Sa manje ili vise uspjeha utkao sam u njega sve ono sto sam cijeli svoj život nosio u grudici stisnutoj tamo negdje ispod rebara u mom srcu.
U Zagrebu kod Brka, s kojim tako volim raditi u studiju, sa Somenom i Svetom, mojim Argonautima (love & respect), napravili smo bazične matrice, gitare, bas i bubnjevi…bez ijednog (doslovce) neugodnog trenutka…i to je stvarno moguće…čak ni ja nisam vjerovao da toga ima, usprkos tolikim godinama provedenim u studiju. Ili baš zbog toga.
Odluka je pala! Letim u NY svom starom prijatelju i suradniku Draganu Cacinovicu-Chachu, s kojim sam proveo brojne besane noći, dane i tjedne u glazbenim studijima od ’83. do danas. Nakon 14 godina u USA, iza Chacha je pomalo zastrašujuća količina albuma, projekata i imena sa kojima je surađivao a koje svi znamo, počevši od Roberte Flack do Alicia Keys i Mariah Carey… nema dovoljno prostora da nabrojim sve. Nakon toliko godina, svaki na svom kraju svijeta, ponovno za mix-pultom rame uz rame, kao da smo nastavili session od jučer, sa najvećim sretnim osmijehom i beskrajnim užitkom.
Ideja je bila jednostavna. Idemo naći ljude koji će svojim glasovima dodati još boje na platno u nastajanju. Rebecca Haviland, Ayanna Irish, Emilie Mover, Mike Harvey, svako od njih suveren na svom terenu, potpuno i bez ostatka predan glazbi i čudesno talentirani, a uz sve to dragi i vrijedni ljudi. Tako je lijepo raditi ono sto voliš sa ljudima koje voliš. Iz srca sretan i zahvalan zvijezdama koje su nas spojile!
I najvažnije, meni:
Moja djeca su sudjelovala u stvaranju i snimanju ovoga albuma. Zoe i Adrian svirali su klavir, Matej – cello. A Proud Daddy!
Čak je uspio u nečemu sto je, pomalo kao sveti Gral snimateljske profesije, jer najčešće demo koji napraviš kao prvu informaciju o pjesmi bolje zvuci od finalnog rezultata i to u 98 od 100 slučajeva. Svatko tko se bavi ovim poslom je to prošao i to ne jednom. Ona prva, inicijalna energija je najbolje sto možeš dati. Svaka daljnja intervencija je nepotrebna, jer razvodnjava i zamagljuje stvar do neprepoznatljivosti.
U ovom slučaju Chachov finalni mix, kao i doprinos u producentskom dijelu projekta, podigao je energiju i emocije na potpuno novu razinu. Prvi puta u životu mogu mirno reci – napravio sam nešto na sta sam ponosan.
To sam ja, sada i ovdje (with a little help of my friends)! – Ras
