KLAPA MASLINA – od toverne do koncertne dvorane
Šibenska klapa „Maslina“ je u dokaz da klapsko pivanje nije zamrlo nestankom kultnih toverni, u kojima se pivalo uz karte, igru ‘na muru’, uz žmul vina, slane srdele, komad kruva i ako je bila rodna godina, komad pršuta ili pancete. Klapa Maslina živi i danas, dugovječna i blagorodna baš poput stabla po kojem nosi ime, mijenjajući kroz povijest tek neznatno način izvedbe svojih skladbi, kako bi se približili duhu novog vremena, ali i mlađoj publici, koja je o tradicionalnom dalmatinskom višeglasju mogla slušati samo iz priča svojih predaka.
Tomu usprkos, zvuk s okusom i mirisom Dalmacije i Mediterana do danas je ostao njihovo osnovno obilježje, a najbolje je njihov put u vremenu opisao sjajni Arsen Dedić sada već kultnom izjavom je ‘klapa Maslina legitimni sljednik najboljeg u šibenskom pjevanju – od toverne do koncertne dvorane’. I to ona uistinu jest. Arsen nikada nije krio da mu je Maslina omiljena klapa. Za Maslinu je pisao pjesme, Maslinu je posebno tražio da interpretira njegove stihove, na svojim autorskim večerima, s neskrivenom suzom u oku promatrao bi postrance kako zvuče njegove osobne čežnje u stihovima poput one…
KLAPA MASLINA – od toverne do koncertne dvorane
Šibenska klapa „Maslina“ je u dokaz da klapsko pivanje nije zamrlo nestankom kultnih toverni, u kojima se pivalo uz karte, igru ‘na muru’, uz žmul vina, slane srdele, komad kruva i ako je bila rodna godina, komad pršuta ili pancete. Klapa Maslina živi i danas, dugovječna i blagorodna baš poput stabla po kojem nosi ime, mijenjajući kroz povijest tek neznatno način izvedbe svojih skladbi, kako bi se približili duhu novog vremena, ali i mlađoj publici, koja je o tradicionalnom dalmatinskom višeglasju mogla slušati samo iz priča svojih predaka.
Tomu usprkos, zvuk s okusom i mirisom Dalmacije i Mediterana do danas je ostao njihovo osnovno obilježje, a najbolje je njihov put u vremenu opisao sjajni Arsen Dedić sada već kultnom izjavom je ‘klapa Maslina legitimni sljednik najboljeg u šibenskom pjevanju – od toverne do koncertne dvorane’. I to ona uistinu jest. Arsen nikada nije krio da mu je Maslina omiljena klapa. Za Maslinu je pisao pjesme, Maslinu je posebno tražio da interpretira njegove stihove, na svojim autorskim večerima, s neskrivenom suzom u oku promatrao bi postrance kako zvuče njegove osobne čežnje u stihovima poput one u „Da mi nije moje dice“ ili“ Ko će naše smokve brati“.
-Arsenove sam pjesme u klapi „Šibenik „pjevao opet ja i ta se suradnja samo nastavila u „Maslini“. Danas izvodimo tridesetak njegovih skladbi i volimo iste one koje su i njemu omiljene, one gore spomenute. Neraskidiva je ta spona „Masline“ i Arsena, toliko je jaka da nas u posljednje vrijeme vuče na sve svoje nastupe, a i mi njega, jer simpatija je obostrana. Često zna reći da smo mi njegova dica, a ima nas u „Maslini“ što smo mu skoro vršnjaci – smije se Branko Bubica, najljepši hrvatski klapski glas, sjajni tenor i alfa i omega ove klape.
Maslina je, spomenuto je, izrasla iz legendarne klape“ Šibenik“, neprikosnovenih vladara Omiškog festivala, a poznavatelji klapskih prilika broje čak i koju godinu više od dvadeset i pet obljetničkih. Kroz povijest su pjevali i objavili nekoliko legendarnih i svima znanih pjesama poput ‘Maslina je neobrana’, ”Šibenska balada’, ‘Ostala si ista’, pa sve do 1998. godine i pjesme ‘Da te mogu pismom zvati’, koja je postala hit nad hitovima, toliko popularna da je od glazbenog hita izrasla u pravi sociološki fenomen. I dok je klapa „Šibenik“ prva klapa koja je u bivšoj državi nastupila i napunila koncertnu dvoranu ‘Lisinski’, posljednjih godina ‘maslinaši’ su navikli pjevati pred više od petnaest tisuća ljudi.
Projektom „Ne damo te pismo naša“ ‘oplovili’ su cijelu zemlju, gotovo nema većeg, a bogme ni manjeg mjesta gdje nisu pjevali, dva puta su u istom danu napunili „Cibonu“, na „Poljud „ nije mogla više stati ni igla, „Lisinski“, slovenski „Tivoli“, mostarski Dom kulture bili su pretijesni za sve one koji su poželjeli čuti sjajnog Bubija i njegovu klapu, čija zvijezda ne gasne.
„Da te mogu pismom zvati“ je teško objašnjiv fenomen. Pitaju me često da pojasnim zašto baš ta pjesma, ali kad bih znao odgovor na to pitanje, onda bi ova euforija vjerojatno odavno splasnula, a možda do nje ne bi ni došlo. „Da te mogu pismom zvati“ savršen je spoj melodije, stihova i naše interpretacije – mišljenja je Bubica. Iako službenih podataka o slušanosti nema, „Da te mogu pismom zvati“ zasigurno je najslušanija dalmatinska pjesma svih vremena. Bez velike pompe, medijske kampanje u maniri ‘instant’ zvijezda, Maslina je album s ovom skladbom prodala u više od nevjerojatnih 25 000 primjeraka. A zanimljivo je da se pjesma intenzivnije počela slušati i tražiti tek 2001. godine, pune dvije i pol godine nakon što je premijerno izvedena na Prvim večerima dalmatinske šansone u Šibeniku 1998., na kojima je, uzgred rečeno, također prošla potpuno nezapaženo. Ali je s vremenom poput masline izrasla u neuništiv plod kojeg se publika već godinama ne može nasladiti.
2009. godine su zagrebačkim koncetom u Lisinskom obilježili četvrt stoljeća na sceni gdje su im se pridružili brojni prijatelji: Arsen Dedić, Đani Stipaničev, Đani Maršan, Ivo Pattiera te Hrid Matić, a koncert je izdan u CD i DVD izdanju. Dvije godine iza, 28.04.2011. održali su još jedan koncert u Zagrebu, ovog puta u Hypo centru gdje su kao gosti sa njima zapjevali Arsen Dedić i Gabi Novak.
Klapa Maslina je utvrdila svoj legendarni status u Hrvatskoj, ali je uspjela probiti i granice te je rado viđen gost u susjednoj nam Sloveniji gdje često nastupaju.
