Goran Karan

Godine 1995. kao vokalni solist grupe Big Blue osvojio je nagradu za rock hit godine pjesmom „Priznaj mi”. Iste godine dobio je glavnu ulogu u mjuziklu „Sarajevski krug”. Album „Sarajevski krug”, kao i prvijenac grupe Big Blue, izdani su na hrvatskom i engleskom jeziku, uz mnoge koncerte u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj te tri gostovanja u Sjedinjenim Američkim Državama.

Početkom 1997. godine Goran je započeo solo karijeru, a 1998. osvojio Zadarfest pjesmom „Kazna mi je što te ljubim”. Krajem 1998. godine u Beču je nastupio u glavnoj muškoj ulozi u mjuziklu „Rock It” u teatru Ronacher, u bečkoj produkciji sastavljenoj od osam najpopularnijih mjuzikala od kraja 60-ih godina naovamo: „Jesus Christ Superstar”, „Grease”, „Hair”, „Tommy” itd.

Prvi solistički album „Kao da te ne volim“ objavio je 1999., kao rezultat suradnje s proslavljenim splitskim skladateljem Zdenkom Runjićem. Album je bio najprodavaniji te godine u Hrvatskoj i postigao je platinastu nakladu. Iste godine Goran je pobijedio na najprestižnijem hrvatskom festivalu Melodije hrvatskog Jadrana s Runjićevom pjesmom „Prozor kraj đardina”. U anketi Slobodne Dalmacije proglašen je pjevačem godine, kao i u izboru i glasanjima brojnih drugih listova i radijskih postaja u Hrvatskoj. Pjesma „Lipa si, lipa” pobijedila je na festivalu Hit ljeta u Puli.

Goran je do sada imao niz značajnijih koncerata. Sa Sarajevskim krugom nastupio je osam puta u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, dva puta u Posthofu u Linzu i u Theater an der Wien u Beču.

Vrlo uspješno nastupao je kao samostalni izvođač te je zbog velikog interesa u veljači i ožujku 2000. godine održao četiri velika solistička koncerta u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Televizijska snimka koncerta na splitskom Peristilu (ljeto, 1999.) nominirana je za svjetski TV festival „Zlatna ruža Montreauxa”. U lipnju 2000. godine Goran Karan održao je uspješnu turneju na zapadnoj obali SAD-A, a kraj turneje „Kao da te ne volim” obilježio je spektakularnim koncertom na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, kojeg je snimala Hrvatska radiotelevizija.

Na Dori 2000. godine s pjesmom „Kad zaspu anđeli” Goran je osvojio prvo mjesto pa je na natjecanju Eurosong za pjesmu Eurovizije u Stockholmu predstavljao Hrvatsku, gdje je osvojio deveto mjesto.

Prestižna diskografska nagrada Porin 2000. pripala mu je tri puta, i to za najbolji album zabavne glazbe, za najbolju mušku vokalnu izvedbu i za najbolju vokalnu suradnju (duet s Oliverom Dragojevićem).

Za novu diskografsku kuću Cantus u srpnju 2000. godine Karan je izdao promotivni singl s pjesmom „Ja sam samo vagabundo”, s kojom je iste godine nastupio na festivalu Melodije hrvatskog Jadrana i osvojio nagradu Zlatni galeb. Krajem srpnja 2000. objavio je svoj drugi samostalni album pod nazivom „Vagabundo”. Na njemu je s kompozitorom Zdenkom Runjićem okupio istu „pobjedničku” ekipu suradnika kao i na prvom albumu te je album ostvario platinastu nakladu. Iste godine nastupio je na Zagrebfestu i održao turneje po Hrvatskoj (s posebnom serijom koncerata „Vagabundo” u kazališnim kućama), Sloveniji (također s kazališnim koncertima), Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Slovačkoj.

U 2001. godini album „Vagabundo” bilježio je uspjehe u Turskoj, izdan je u izvornoj verziji, a skladba „Stay With Me” („Ostani” u engleskoj verziji) zauzela je prva mjesta na turskim top ljestvicama. Krajem godine Karan je boravio u Turskoj gdje je imao nekoliko nastupa u sklopu promotivne turneje, zatim na izboru Ford Super model of the year te u turskoj verziji Big Brother Show. Nastupi su bili izuzetno dobro medijski popraćeni, kao i intervjui za 10 TV postaja te časopis Cosmopolitan. Nakon uspjeha u Turskoj, pjesma „Stay With Me” doživjela je mnoge obrade u svijetu (Južna Koreja, Njemačka).

Novi album „Dalmatinske suze”, s najvećim hitovima i dvjema novim skladbama, objavio je krajem lipnja 2001. godine. Ploča je prodana u zlatnoj tiraži, a s naslovnom pjesmom osvojio je nagradu Zlatni galeb na Melodijama hrvatskog Jadrana 2001. godine.

Krajem lipnja 2002. godine Karan je s naslovnom pjesmom s novog albuma (koji je izašao u kolovozu 2002. godine) „Ahoj” pobijedio na Melodijama hrvatskog Jadrana. U jesen 2002. nastupio je u Turskoj na Internacionalnom festivalu mediteranske pjesme Megahit s engleskom inačicom pjesme „Potonut ću u mrak” i osvojio drugo mjesto.

Kanadska turneja započela je 2003. godine, a zatim je uslijedila turneja po Australiji i Novom Zelandu te priprema naslovne uloge u hrvatskom mjuziklu Zdenka Runjića „Grgur”.

U 2004. godini na Splitskom festivalu osvojio je drugu nagradu stručnog žirija s pjesmom „Pristajem na sve”. Na festivalu Sunčane skale u duetu s Ivanom Banfić i pjesmom „Ljubav trebam svaki dan” pripalo mu je drugo mjesto, a na Ohridfestu okrunio se prvom nagradom za pjesmu „Svit je luda balota”.

Godina 2005. bila je izuzetno uspješna. Naime, sa skladbom „Ružo moja bila” pobijedio je na dvama prestižnim festivalima, u Splitu i na Sunčanim skalama u Herceg Novom. Na Kninfestu sa svojom pjesmom „Lipo misto” osvojio je čak 5 nagrada! U međuvremenu je izdao novi, peti album „Od srca do usana“ te je održao niz koncerata širom Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Austrije, Švicarske, a krajem godine održao je veliku turneju po Australiji i Novom Zelandu. Dobio je i nagradu od radijskih slušatelja iz Srbije za pjesmu „Ne šalji lađe”, koju su proglasili najboljom pjesmom  Radijskog festivala.

U 2006. godini nastavila se izuzetno živa koncertna aktivnost i nove nagrade. Na Festivalu u Splitu sa svojom skladbom „Da me pojubiš” osvojio je drugo mjesto publike, dok je na Sunčanim skalama u duetu s popularnim makedonskim pjevačem Martinom Vučićem i pjesmom „Tiše kucaj srce moje” došao do drugog mjesta. Na prestižnom Festivalu dalmatinskih šansona održanom u Šibeniku došao je do prve nagrade publike.

Goran je i u 2007. punio dvorane na koncertima. Na Hrvatskom radijskom festivalu s pjesmom „Vitre moj” osvojio je dvije nagrade; za najbolju pjesmu po izboru radijskih slušatelja iz Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Na festivalu Dalmatinske šansone u Šibeniku pripala mu je druga nagrada stručnog žirija za pjesmu „Dica”, za koju je napisao i glazbu.

Bio je inicijator i jedan od organizatora velikoga humanitarnog događaja na stadionu Poljud u rujnu 2007., nogometne utakmice i koncerta za obitelji stradalih vatrogasaca na Kornatima, gdje je prisustvovalo 30 000 gledatelja.

U svibnju 2008. godine objavio je šesti po redu samostalni album „Dite jubavi”. Singlovi „Di si rasla”  (CMC festival) i „Anđele” (Radijski festival ) zauzeli su vrhove top lista.

Tijekom travnja 2009. godine sa svojim pratećim bandom Vagabundo bio je na turneji po SAD-u i Kanadi te održao koncerte u Torontu, Hamiltonu, New Yorku, Los Angelesu, Sacramentu, Chicagu, Sant Louisu i Harrisburgu.

U lipnju 2009. godine na splitskom Poljudu ponovno je organizirao veliki humanitarni spektakl „Naš mali svijet” – nogometnu utakmicu te koncert hrvatskih i talijanskih pjevačkih zvijezda (Eros Ramazzotti, Zucchero) i bivših nogometaša (Zvonimir Boban, Slaven Bilić, Robert Prosinečki …). Za tu je priliku napisao i pjesmu „Naš mali svijet”, koju izvode eminentni hrvatski pjevači.

U veljači 2010. nastupio je u Anaheimu u SAD-u na International Leadership Conference jedne od vodećih tvrtki, Tahitian Noni International, za koju je napisao pjesmu „Place in my heart”. Nastupio je i na njihovim događajima u Londonu, Belfastu, Zagrebu, Beogradu, Cavtatu, na Bahamima u Port Nassau i Tahitiju.

Goran je autor glazbe i teksta himne „Do zadnjeg daha” Europskog prvenstva u vaterpolu koje se održalo u Zagrebu od 29. kolovoza do 11. rujna 2010., a koju izvodi s klapom Tragos.

Na festivalu u Splitu 2010. osvojio je 3. nagradu stručnog žirija s pjesmom „Nevera” za koju je napisao glazbu i tekst, a aranžman napravio s Remom Cartaginom.

U ožujku 2011. godine objavio je CD i DVD uživo „Romanca pod zvizdama”, s koncerta koji je održan u sklopu 55. Splitskog ljeta na Sustipanu. Predivna lokacija istaknula je posebnosti ovoga gala koncerta.

Goran je u lipnju 2011. u Beču primio nagradu „Zlatni mikrofon dijaspore” u kategoriji pop/zabavne glazbe. Nagrada se dodjeljuje prema glasovanju svih medija iz dijaspore i glasovanju putem interneta. Iste je godine u srpnju sudjelovao na Festivalu svjetskih kultura koji se održao na Olimpijskom stadionu u Berlinu, a njegova pjesma „All the Colours of the Rainbow” izabrana je za tematsku pjesmu i centralni događaj cijelog festivala. Pjesma je snimana u 16 studija na 3 kontinenta, a u snimanju je sudjelovalo preko 500 glazbenika.

Goran je autor glazbe i teksta himne „Uvijek vjerni” službenog Kluba navijača Hrvatske nogometne reprezentacije, koja je ujedno postala i službena himna Hrvatske nogometne reprezentacije. Ovaj sportsko-glazbeni projekt realiziran je uz pomoć ponajboljih hrvatskih pjevača i glazbenika. Premijerno izvođenje himne bilo je 6. rujna 2011. prije kvalifikacijske utakmice Hrvatska – Izrael, na stadionu Maksimir, za odlazak na Europsko prvenstvo 2012.

U 2013. održan je Valentinovo Gala koncert u KD Vatroslava Lisinskog s prijateljima Tomislavom Bralićem, Anom Rucner i drugima. Te je godine Goran izdao novi studijski album „Čovik tvoj”, održao koncert u Londonu i dva koncerta u Krakowu, od kojih je jedan bio na službenoj ceremoniji u velebnom krakovskom kazalištu Juliusz Slowacki, a drugi na prepunom glavnom trgu u Krakovu.

Goran puno nastupa diljem svijeta za tvrtke u wellness industriji. Održao je koncerte u Londonu, Lisabonu, Rigi, Dallasu, Berlinu, Budimpešt, Vilniusu, na Tahitiju, na Bahamima itd.

Također je koautuor s Nenadom Ninčevičem mjuzikla “Naša bila štorija” uz sjajnu pjevačku ekipu sastavljenu od velikih splitskih imena: Severina, Danijela Martinović, Giuliano, Tedi Spalato, Stefan Kokoškov, Joško Ševo i drugi. Premijera je bila u travnju 2017. u Splitu i doživjela sjajne kritike i oduševljenje publike. U Zagrebu, Ljubljani i Mariboru publika je ovacijama ispratila ekipu mjuzikla.

U veljači 2018. Goran objavljuje novi CD “Glas juga” u izdanju Scardone i promocija je bila za Valentinovo u zrakoplovu Turkish Airlinesa na relaciji Zagreb-Istanbul a 2020. live album iz Lisinskog pod nazivom “Jedna noć u Zagrebu”.