Boris Oštrić je dalmatinski kantautor, pjesnik i glazbenik čiji je životni i umjetnički put duboko prožet morem, glazbom i duhom Dalmacije. Rođen u Splitu, s obiteljskim korijenima iz Ogorja i Paga, odrastao je u ambijentu gdje se isprepliću glazba, tradicija i svakodnevni život. Njegova majka dolazi iz Ogorja, a prababa je, prema obiteljskim pričama, bila prva rodica slavnog skladatelja Jakova Gotovca – što Boris često ističe kao mogući izvor svoje glazbene klice.
Glazbom se počeo baviti u mladosti, zajedno s bratom Slavenom, učeći gitaru kod Dragana Barasa. Majka je dovodila učitelja u kuću, a nakon savladavanja osnova, počeli su sami skidati pjesme. Jednu zimu svirali su u Brodosplitu – Slaven kontrabas, Boris gitaru – no Boris, nemirnog duha, brzo je krenuo dalje, dok je brat ostao u glazbi još neko vrijeme prije nego je diplomirao veterinu i postao veterinarski inspektor u Dubrovniku.
Boris je pjesme isprva pisao za sebe, za dušu, a od 1994. godine počeo je ozbiljnije stvarati za druge izvođače, najviše za Vinka Cocu. Upravo je pjesma “Ribari”, koju je Coce otpjevao, bila prekretnica u njegovoj karijeri. Napisana na komadiću karte od duhana tijekom dana bez ulova…
Boris Oštrić je dalmatinski kantautor, pjesnik i glazbenik čiji je životni i umjetnički put duboko prožet morem, glazbom i duhom Dalmacije. Rođen u Splitu, s obiteljskim korijenima iz Ogorja i Paga, odrastao je u ambijentu gdje se isprepliću glazba, tradicija i svakodnevni život. Njegova majka dolazi iz Ogorja, a prababa je, prema obiteljskim pričama, bila prva rodica slavnog skladatelja Jakova Gotovca – što Boris često ističe kao mogući izvor svoje glazbene klice.
Glazbom se počeo baviti u mladosti, zajedno s bratom Slavenom, učeći gitaru kod Dragana Barasa. Majka je dovodila učitelja u kuću, a nakon savladavanja osnova, počeli su sami skidati pjesme. Jednu zimu svirali su u Brodosplitu – Slaven kontrabas, Boris gitaru – no Boris, nemirnog duha, brzo je krenuo dalje, dok je brat ostao u glazbi još neko vrijeme prije nego je diplomirao veterinu i postao veterinarski inspektor u Dubrovniku.
Boris je pjesme isprva pisao za sebe, za dušu, a od 1994. godine počeo je ozbiljnije stvarati za druge izvođače, najviše za Vinka Cocu. Upravo je pjesma “Ribari”, koju je Coce otpjevao, bila prekretnica u njegovoj karijeri. Napisana na komadiću karte od duhana tijekom dana bez ulova na moru, pjesma je nastala iz autentičnog doživljaja i promišljanja o životu ribara. Iako je prvotno imala osam kitica, zbog trajanja pjesme, snimljena je s pet. “Ribari” su otvorili vrata njegovim pjesmama prema široj publici.
„Kad san bia mlađi stalno sam lovio, iša sam do Šolte i Drvenika. I tako su se dogodili ‘Ribari’. Na komad karte od duvana san napisa prve stihove jer jedan dan na moru nije bilo ribe pa san ima vrimena za pisat. Tih pet kitica je kasnije otišlo u pogon, a bilo ih je zapravo osam i da smo ih ostavili pisma bi trajala deset minuta. Sve su bile dobre, čak kad smo i snimali pismu smo gledali da ih ne izbacimo, ali morali smo. Inspiracija? Pa gledaš susjede kako love, brodice koje prolaze uz tebe, koče…“ – sa sjetom govori.
Pisao je pjesme za Mladena Grdovića, Tomislava Bralića i klapu Intrade, Giuliana, klapu Šufit, klapu Maslina, Trio Gušt i mnoge druge. U svojoj glazbenoj karijeri, Boris Oštrić je objavio pet autorskih albuma, Gospodar galeba (2003), Zagrli me more (2011), Stup života (2014), Meni triba mirno more (2020), Pusti meni more (2025). Neke od njegovih najpoznatijih pjesama su: „Ribari“, „Dalmacija, more, ja i ti“, „Kapetane tribali bi doma“, „I po boji i po mirisu“, „Peškafondo“, „Zaronit ću na dah“, „Kako ću volit to ludo more“.
Kako sam Boris kaže: „More, Dalmacija, život. Druženje, komini, žene. Proživjeti život s time je fantastično, bez toga bi on bio ništa – tek par koraka i malo sunca prije mraka.“
Ova misao najbolje oslikava njegovu životnu filozofiju i umjetnički izraz – jednostavno, iskreno i duboko povezano s ljudima i krajolikom koji ga nadahnjuje.
